Rodoslovlje Nugent (grofovi)


Dublin autor: sir William Betham, ulsterski Kralj grbova 1853. g. rukopis na papiru, akvarel, kožni uvez rodoslovlje: 47,5 x 31 cm Rodoslovlje tipa table svojte, ispisano u obliku table potomaka, s tekstom na engleskom jeziku, dala je izraditi vojvotkinja Giovanna (Johanna) Riario Sforza, supruga austrijskog grofa i rimskog kneza, podmaršala Lavala Nugenta. Uvezano je u tvrdoukoričenu knjigu, koja se najvećim dijelom sastoji od shematskog prikaza 85 obiteljskih grana po muškoj i ženskoj liniji: počinje s Ivesom de Belesme (995), normanskim rodonačelnikom obitelji i pretkom Fulcoa (1066-1090) koji, zajedno sa svojom braćom, odlazi u Englesku i prvi se počinje nazivati de Nogent (ili Nugent), te nabraja njihove potomke oba spola sve do vremena Lavala (1777-1862), završavajući s njegovih šestero djece - sinovima Albertom, Gilbertom i Arthurom i kćerima Beatrix, Jane i Leontine. Unutrašnja naslovna stranica knjige kaligrafski je ispisana osnovnim podacima o podrijetlu i titulama obitelji te sastavljaču rodoslovlja, nakon čega slijedi ilustracija djelomično izmijenjenog (u 4. polju) grofovskog grba Nugent (iz 1847/8.g.) kojemu su, osim toga, umetnuta i dva srca štita s heraldičkim elementima Riario-Sforza (gornji) i simbolima najstarijeg grba Nogent, nastalog varijacijom obiteljskog grba de Belesme (donji). Ovaj se grb, također, razlikuje i od one varijante koju je osobno koristio grof Laval N. kao visoki časnik u austrijskoj vojnoj službi te odgovara slijedećem opisu: kvadriran, s dva srca štita u sredini smještena jedan preko drugog: (1) u srebrnom dva crvena snižena roga (Nogent/de Belesme), (2) raskoljen - desno, razdijeljen modro i zlatno, gore srebrna ruža; lijevo, okrunjenoj modroj zmiji iz ustiju izlazi nagi ljudski lik (Riario-Sforza); 1. i 4. na hermelinu dvije crvene grede, 2. štit kvadriran zlatno i crveno te uokviren plavo-bijelim krznom, 3. u srebrnom crveni bazilisk (cockatrice). Iznad štita grofovska kruna, a iznad nje kaciga s točenicom iz koje raste zeleni bazilisk s crvenim krilima, pandžama i krestom; oko štita ordeni Reda kupelji i Komanderskog reda Marije Terezije te oznake podmaršalske časti. Čuvari grba: sa svake strane po jedan zeleno-crveni bazilisk jednom pandžom drži štit, a drugom crvenu vrpcu na kojoj je zlatnim slovima ispisana deviza: DECREVI. Štit s nakitom, ordenima, devizom i čuvarima smješten je na crvenom hermelinskom kneževskom plaštu, s kneževskom krunom na vrhu. Nakon ilustracije grba u knjigu su umetnute genealoške table (roda/svojte) bračnog para Giovanne i Lavala Nugent, na dugačkom papiru sastavljenom od 4 horizontalno spojena lista, složena poput harmonike. Iza njih, ilustrirani na jednoj stranici, slijede grbovi Giovanne grofice Nugent, vojvotkinje Riario Sforza. Prvi (manji) predstavlja njezin osobni grb nakon udaje za Lavala N., te ujedinjuje 'djevojački' grb vojvotkinje Riario Sforza (koji se sastoji od osnovnih heraldičkih simbola očeve i majčine obitelji) s grbom supruga joj: dva barokna štita - desno, grb Nugent (kao goreopisani, samo bez središnjeg štita s grbom Riario Sforza), lijevo grb Riario Sforza (isti simboli kao u goreopisanom primjeru, ali im je raspored drugačiji, jer je štit kvadriran, s dodanim grbom Saske u 2. polju), pod zajedničkom grofovskom krunom i devizom Nugentovih: 'Decrevi', smještena su na kneževskom plaštu od hermelina s kneževskom krunom na vrhu, dok ih sa svake strane, kao čuvar, podržava po jedan bazilisk. Drugi je veliki (genealoški) grb, koji je Giovanna mogla koristiti, zajedno s vojvodskim naslovom, kao jedino dijete i nasljednica vojvode Raphaela od Riario Sforza i saske princeze Beatrix, smješten u britanskom štitu i vrlo složen: kvadriran, a svako polje raskoljeno tako da se u njemu nalaze po dva heraldička simbola - počinje osnovnim grbom obitelji Riario Sforza (opisan ranije), nakon čega slijede heraldički simboli pokrajina u kojima je obitelj imala neki utjecaj ili srodničke veze u prošlosti i to ovim redom: Saska, Austrija, Normandija(?), Palatine, Büdingen(?), Škotska(?) itd. Na slijedeće je dvije stranice ponovljena genealogija vojvotkinje Giovanne Riario Sforza, kao posebna cjelina kojom je predstavljeno ukupno 14 generacija (uključujući i bračni par Giovannu i Lavala Nugent s njihovom djecom), a koja u nekim segmentima nosi osobine table svojte, ispisane u obliku (nepotpune) table potomaka engleskog kralja Henryja VII. Tudora. Na taj su način pokazane srodničke veze Giovannine (roditeljske) obitelji, kao i njezinih potomaka, s mnogim kneževskim i nekoliko evropskih kraljevskih dinastija: saskom, poljskom, austrijskom (Habsburg), danskom, pruskom, engleskom i škotskom (Tudor, Stuart). Tek nakon toga slijedi rodoslovlje obitelji Nugent ispisano na 95 stranica, te engleski i latinski prijepis povelje Ferdinanda I. Habsburškog, izdane 1847. godine, kojom Lavalu N. potvrđuje naslov austrijskog grofa i rimskog kneza, a njegovim nasljednicima pravo na korištenje grofovske titule i grba. Na posljednjim se stranicama nalazi signirana i pečatom ovjerena potvrda sastavljača rodoslovlja o vjerodostojnosti svih navedenih genealoških podataka, te posebno svjedočanstvo samog guvernera Irske o stručnoj kompetenciji autora rodoslovlja - ulsterskog Kralja grbova, kao rukovoditelja heraldičkog ureda i vrhovnog herolda u Irskoj. V. Brajković, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja, Zagreb, 1995., str. 150.




HPM/PMH-005332