Zbirka heraldike sastoji se od ukupno 252 originalna predmeta, nastala između 17. i 20.st., među kojima se nalazi 218 grbova, 16 grbovnica i 18 rodoslovlja. Svojom se atraktivnošću posebno ističe skupina baroknih grbova plemićkih obitelji i crkvenih lica izrađena u 17. i 18.st. na drvetu, svili ili staklu koja, ujedno, predstavlja najstariji i najvredniji segment zbirke, dok njezin najveći dio čine metalni grbovi visokih časnika hrvatske i slavonske Vojne krajine nastali početkom ovog stoljeća. Zbirka sadržava i veći broj historijskih grbova država, pokrajina, županija, općina i gradova izrađenih tijekom 19.st. različitim tehnikama, pretežito na papiru, te nekoliko grbova Družbe braće hrvatskog zmaja. U posljednje se vrijeme popunjava i novijim primjercima, kao što su redizajnirani povijesni, odnosno novokreirani grbovi hrvatskih gradova, općina i županija, čija je heraldička i društvena valorizacija upravo u tijeku. Gotovo polovica grbovnica, kao i 2 rodoslovlja iz Zbirke, nastali su tijekom baroknog perioda, dok njihov drugi dio pripada 19. i prvom desetljeću 20. stoljeća. Zbog toga, iako malene po broju primjeraka, ove dvije kolekcije tipološki reprezentiraju sve razvojne faze i stilske osobitosti svojih vrsta.

Većina je grbova iz Zbirke sakupljena do kraja prve polovice ovoga stoljeća, i to donacijama državnih, vojnih i društvenih ustanova, među kojima se posebice ističu: Vojna komanda u Zagrebu, koja je 1918. Narodnom muzeju poklonila kolekciju od 130 metalnih grbova krajiških vojnih časnika, Kadetska škola u Kamenici, s predanih 13 historijskih grbova austrijskih pokrajina 1919. godine, KOMZ-a, koja je 1952. tadašnjem PMH ustupila 8 obiteljskih grbova plemića - vlasnika Poznanovca, Družba braće hrvatskoga zmaja, dio čije je ostavštine Muzej čuvao od vremena njihova raspuštanja 1946. godine, Kraljevski zemaljski arhiv u Zagrebu sa 4 poklonjena grba još 1900. godine, Građevinski odsjek Kraljevske zemaljske vlade sa 2 predmeta ustupljena 1908.g., Župni ured u Lonji s izuzetno vrijednim primjerkom baroknog grba poklonjenim 1915.g., te manji donatori modernih gradskih grbova novijeg datuma, kao što su Narodna biblioteka iz Ivanić Grada, Pomorski muzej u Kotoru i Skupština općine Split. Grbovnice i rodoslovlja najvećim su dijelom nabavljeni poklonima i otkupom od privatnih osoba, a za relativno velik njihov broj, kao i za većinu državnih te manji broj obiteljskih grbova, nema podatka o vremenu niti o načinu nabavke. Zanimljivo je, međutim, napomenuti kako je cjelokupan heraldički fundus HPM značajno bogatiji od njegove Heraldičke zbirke, jer se velik broj grbova »skriva« po gotovo svim ostalim muzejskim zbirkama i predmetima - od pečatnjaka, ordena, zastava, portreta, karata i dokumenata, do zbirke kamenih spomenika, svakodnevnog života, sakralnih predmeta i oružja.

Zbirka sfragistike broji ukupno 799 predmeta nastalih u razdoblju od 16. do 20.st. i sastoji se od dva osnovna sadržajno-evolutivna dijela. Prvi dio sačinjava skupina od 424 metalna pečatnjaka, pretežno načinjena od mjedi, željeza ili bakra, koji su pripadali različitim društvenim institucijama i ustanovama Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije od 16.st. nadalje, te plemićkim i građanskim obiteljima ili istaknutim pojedincima iz istog vremena. Ovaj je segment Zbirke utemeljen i najvećim dijelom prikupljen već u okviru Narodnog muzeja, dok se kao samostalna i jedinstvena cjelina formira tijekom rada PMH. Tematski se dijeli u 14 osnovnih skupina i to na: (1) pečatnjake upravnih ustanova, (2) p. gradova, (3) p. sudova, (4) p. financijskih, carinskih i poštanskih ureda, (5) p. vojnih jedinica i ustanova, (6) p. škola i ustanova kulture, (7) crkvene pečatnjake, (8) p. cehova i obrtnika, (9) p. trgovaca, (10) p. gospodarskih dobara i izložbi, (11) p. Napoleonovih Ilirskih Provincija, (12) mletačke pečatnjake, (13) turske pečatnjake te (14) obiteljske i osobne (identificirane i neidentificirane) pečatnjake. Potonjima, koji su ujedno i najbrojnije zastupljeni u Zbirci, pripada i skupina pečatnjaka s monogramom i inicijalima, te manja, ali atraktivna kolekcija pečatnog prstenja. Najviše predmeta s poznatim podrijetlom sakupljeno je poklonima pojedinaca i različitih društvenih i državnih institucija, nešto manje otkupom, dok za oko 2/5 zbirke, a posebno za pečatno prstenje, nedostaju podaci o načinu nabave.

Drugi je dio pridodan Sfragističkoj zbirci HPM nakon njegova formiranja integracijom dvaju muzeja, izdvajanjem iz nekadašnje Zbirke dokumenata i pečatnjaka MRNH 375 novijih primjeraka. Zbog toga se ova kolekcija pretežito odnosi na razdoblje II. svjetskog rata, a s obzirom na kvalitetu i način izrade dijeli se u dvije skupine: (1) gumene (improvizirane) pečatnjake nastale na partizanskim područjima tijekom NOR-a, kao i na područjima zbjegova civilnog, antifašistički orijentiranog stanovništva Hrvatske, (2) metalne pečatnjake institucija NDH i talijanskih okupacijskih vlasti na teritoriju Hrvatske u vrijeme II. svjetskog rata. Najbrojniji su pečatnjaci partizanskih upravnih, vojnih i političkih institucija, nešto su slabije zastupljene iste vrste ustaških i talijanskih pečatnjaka, kao i pečatnjaci gospodarskih, zdravstvenih, sudskih, administrativnih i kulturno-prosvjetnih ustanova (obiju provenijencija), dok su osobni pečatnjaci u ovoj grupi izuzetna rijetkost. Zbirka je nastala neposredno pred kraj i u prvim godinama nakon II. svjetskog rata i to planskim i masovnim sakupljanjem materijala za potrebe novoosnovanog Muzeja narodne revolucije.