Mnogi potječu s cijelog teritorija nekadašnje Trojedne Kraljevine, a većina ih pristiže u Narodni muzej između 1895. i 1920. godine. Bili su to najčeće darovi župnih ureda na čijem se području nalazila crkva ili otkupi od nalazača, ako se radilo o iskopinama. Ima i nekoliko predmeta nabavljenih u prvom razdoblju Narodnog muzeja, kao i »prinesaka« s brojnih putovanja Mijata Sabljara.

Relativno velik broj predmeta potječe iz pavlinskih samostana, i to iz Remeta, Remetinca, Svetica, nekadašnje pavlinske crkve sv. Marije pod Ospom i stolne crkve u Novom Vinodolskom.

U najbrojnijoj, »metalnoj« skupini muzealija nalaze se sitniji predmeti poput križeva, medalja, relikvijara i krunica, a u manjem je broju zastupljeno crkveno posuđe. Tu posebno valja izdvojiti jedan kalež iz Marijine crkve u Oštarijama nastao krajem 15. i početkom 16. stoljeća s izrazitim utjecajem ratenberških zlatara, za Narodni muzej otkupljen 1903. godine, te nekoliko istovremenih, dakle kasnogotičkih, relikvijara koji vjerojatno pripadaju krugu talijanskih radionica, a nabavljenih iz grobničke stolne crkve.

U tekstilnom se fundusu nalaze pokrovci za kaleže, velumi, stole i manipuli, jedan pluvijal iz 18. stoljeća nabavljen iz crkve u Ledenicama, zatim desetak kazula, između kojih su i dvije kožne, kao i stilski vrlo značajna kazula nastala početkom 16. stoljeća, s vezenim križom na podlozi broširanog baršuna. Tu je i jedno kompletno misno ruho iz svetičke župne crkve, te 6 pari »opatskih« papuča i 15 pari rukavica, koje su iz zagrebačke katedrale dozvolom nadbiskupa Posilovića 1899. godine predane Narodnom muzeju.